23 април 2018

Predlog modela saradnje lokalne samouprave i domaćih IT firmi

Tekst je nastao na osnovu dvadesetogodišnjeg iskustva na izradi IT projekata plasiranih na svestkom i domaćem tržištu, na osnovu komunikaciji sa  menadžmetom stotinama domaćim kompanijama svih profila, razgovorom i razumevanjem velikog broja kolega i saradnika. Ovo je pokušaj da usaglasim esnafski, nacionalni i lični interes.
Uzor - uspešna saradnja Grada Novi Sad sa IT kompanijama i pozitivna iskustva iz Rumunije. 
2018.godina /Zatečena situacija - Cena programer sata je u konstatnom porastu. To je lepa vest za zaposlene u struci, ali me zabrinjavaju učestali komentari - "sad se uzima lovu, neće ovako dugo ". Pokušavam da sagledam širu sliku, sa apekta zaposlenih, IT poslodavca, države, domaćih korisnika usluga, šire zajednice koja je  u potrazi za dobrim poslom. Nikada nije bilo lakše naći posao, plate konstantno rastu, uslovi rada se poboljšavaju.  To je ono što je odlično.  Medjutim, broj domaćih kompanija koje rada na modernim tehnologijama i imaju sopstven proizvod se naglo smanjuje. Dakle, domaći programeri polako hvataju korak sa svetom, ali domaćim IT proizvodima to ne ide. Konkretno na tržištu poslovnih aplikacija gde sam sticao iskustva  imamo vrlo nepovoljnu situaciju sa apsketa domaćih kompanija.  Prvo, imamo firme koje ne uspevaju da predju na nove tehnologije, pa su i pored dobre trenutne situacije bez perspektive jer stručni i sposobni ljudi neće da rade u takvim kompanijama. Niti se uspeva da održi  ekipa niti ko računa na duži period. Druga grupa su domaće firme koje su svoj biznis prodale stancima koji sada plasiraju sopsventa rešenja, tako da su domaće softverske firme ostale bez svog  proizvoda. Imamo i slučajeva gde je kompletna programerska ekipa napustila IT firmu, pa je ugašen priozvod. Postoje i situacije gde su domaće firme prešle da rade na globalnom tržištu i potpuno napustile proizvod za domaće tržište. Još uvek postoje i neke domaće kompanije koje se bore na ovom terenu, do kada će ne znamo jer i kod njih provejavaju ovakva razmišljanja .
Malo o stranim kompanijama koje nastupaju na domaćem tržištu. Vrlo sam im zahvalan što su podigli cenu rada i pre svega učinle radni ambijent prijatnim. Koliko vidim i domaće IT firma se trude da ih tu, koliko toliko, prate i bez njih ovog momenta ne bi ni bilo. Medjutim, mahom je u pitanju izvoz  programer sata, što znači da proizvod nije sprski. Ako proizvod nije naš onda ni višak vrednosti, ni porez nisu naši, ni svojina , ni patent, ni nalsedje, ni iskustvo, ni društvena korist. Gotovo sve strane komapnije ovde nastupaju sa outsourcing pozicija. To znači da se rade poslovi koji nisu veliki  organizacioni, inovativni, a baš ni tehnološki izazov. Tj. radi se samo ona vrsta poslova koja može da se izmesti iz vrha firme i koja nije u direknoj vezi sa top menadžmentom, tako da se na naše tržište ne prenose svetska iskusva, ideje trendovi... Takave kompanije sada imaju i subvencije i beneficije od strane države. Ne napadam tu odluku već je konstatujem. Međutim, sa takvim stavom države domaće IT kompanije su vrlo nezadovoljne jer su strani konkurenti u povlašćenom položaju, a osnovni javno proklamovani cilj  novo-zapošljavanje mladih nije ispunjen. Prema svim ozbiljnim istraživanjima u takvim kompanijama se zapošljavaju već obučeni kadrovi, koji su obuku stekli u domaćim kompanijama. Čak šta više, time se IT kompanijama u domaćem vlasništvu ne isplati zaposljavanje novih radnika jer je izvesno da će takav kadar čim postane visokoproduktivan da pređe kod stanaca koji su trenutno u situaciji da ponude bolju platu. Da paradoks bude veći razlog za bolje plate su i beneficije države. Takodje, strane kompanije imaju bolji pristup globalnom tržištu koji je bolji platiša i umesto da se domaćim IT kompanijama pomogne u osvajanju globalnog tržišta, ovim se  ubijaju domaće kompanije koje još uvek domaćim firmama i domaćim institucijama nude jeftinije usluge. Samim tim, vrlo brzo, doći će do velikog poskupljenja softverskih usluga na domaćem tržištu. Tu cenu ćemo svi zajedno plaćati. Iz prve ruke,  imam dostupnu informaciju da je na tenderu u jednoj od najvećih domaćih firmi pobedio domaći softver koji je više od 6 puta bio jeftiniji od sledećeg stranog, a za istu uslugu. Više nisu procenti u pitanju. Prozivod koji srpski programer napravi za srpko tržište biće nekoliko puta skuplji jer se strana kompanija pojavila kao organizator celog biznisa. Takodje strane kompanije ovako vrlo brzo dolaze do kontakta sa kvalitetnim kadrom što direktno utiče na "odliv mozgova".
Kod nas su jedini svetli primeri naši ljudi po belom svetu koji su u raznim strukama na takvim pozicijama i raspolažu takvim informacijama pa pokreću spotveni IT biznis u Srbiji . Ovi primeri nisu pojdinačni, medjutim njihove kompanije su zatvoreni sistemi, služe jednom projektu, i država nema  nikave koristi od toga.
"Rumunski scenario"/  Razlog za optimizam .   Zahvaljujući nizu okolnosti u Rumuniji je IT napravio veliki uspeh kada su pre više od deset godina počeli da rade ovo što sada mi nameravamo. Na ruku im je išla situaciju u Ukrajni povlačenje nekih krupnih igača iz Indije i Pakistana. Uspeli su da naprave dobro obrazovanje,  organizaciju biznis, a i da znatno podignu plate. Prema ozboljnim sajtovima koji analiziraju plate programera u Rumuniji je prosečna bruto plata programera sa više od 5 godina iskustva preko 3500Eura. Ono što je iznenađujuće je da u procentima imaju od Nemaca više programera koji zaradjuju preko 6000Eur bruto. Objašnjenje zvuči još moćnije - uspeli su da komletnu tehnologiju prevuku u Rumuniju, tako da se ne bave samo outsourcing-om što je stvarno za poštovanje . Tj. ne bave se samo molerskim IT poslovima već nude sistem  ključ u ruke -od projetovanja,  zidanja , pa do fasade i uredjenja dvorišta. 
Pesimizam - da li ćemo mi imati toliko sreće i dobrih okolnosti kao oni veliko je pitanje. Imamo i nepovoljnu situaciju na fakultetima gde su plate znatno manje nego u privredi što verovatno dovodi ili će sigurno dovesti do odlaska kvalitetnih predavača,  pa je pitanje kakav je transfer znanja. Sa druge strane pojavljuju se uspešne privatne IT škole koje  za godinu dana obuke nude ulaznicu u IT svet  gde je startna plata znatno veća od državnog proseka , a  dalje napredovanje zavisi isključivo od ličnog angažovanja.
Ovo su bila moja iskustva. Svestan sam da ima i drugih i drugačijih i ovo je upravo pokušaj da se pokrene esnafsku razmenu iskustva kako bi nam svima slika bila  bolja. Pogotovo što to može lako da bude širi interes
Moj konkretan predlog:  
Učesnici - Grad Čačak, Fakultet tehničkih nauka u Čačku, Udruženje domaćih IT kompanija, privatne IT škole i iskusni predavači. Mislim da svi imaju potrebne resurse da se priča pokrene.
Cilj - Svako treba da ima svoj interes koji je lako prepoznatljiv. Za grad je interes da ima veliki broj viskokotehnoloških obučenih kadrova. Ne samo zbog poreza i doprinos na plate već i uticaja na demografiju i i uticaj na kultirne i sportske manifesrtacije i sve one usluge što grad čini gradom. Tu je i pokretanja soptvenih ideja i biznisa kao i poreza na takve dobiti. Fakultet koji je usko povezan sa privredom je jasno prepoznatljiv interes. Domaće kompanije dobijaju stručnu radnu snagu koja će  se isplati , a u modelu koji obezbedjuje da neće praviti kadar za strane- konkurentske firme. Zajednica ima mogućnost da dodje do jeftinog ili besplatnog obrazovanja i iskustva i zatim da bude u struci gde se posao lako pronalazi. 
Prvi korak je uz pomoć grada i IT kompanija organizovati tranfer znanja i tehnologija raznim predavanjima ,obukama i projektima. Privući  ljude , ne samo mlade već i one koji žele da se prekvalifikuju, koji su spremni, a i sposobni da dodju do takvog znanja o trošku drugih prema kojima bi se odužili svojim radom, a gde bi dalje sticali znanje. Naravno, svestan sam da svako ima pravo da svoje znanje dobro unovči i u slučaju pronalaska dobro plaćenog posla takvom kadru ne bi bio teret da plati svoje stečeno obrazvanje koj mu je to omogućilo. U slučaju pokretanja sopstvenog biznisa u Čačku da grad kroz razne beneficije to nadoknadi i takvom kadru i firmi koja je takav potencijal napravila.
Na početku takav bi kadar bio manje stručno profilisan dok fakultet po uzoru na Novosadski  ne bi organizovao svoja predavanja prema zahtevima poslodavaca.
Zaključak - najbolji scenario bi bio kada bi Čačak  bio  pouzdan partner domaćim IT kompanijama koje bi imale domaći proizvod i u kome bi čačani na početku učestvovali, a kasnije bili sposobni da pokriju ceo tehnološki porces. Tj nabolja iskustva iz Novog Sada i Rumunije primeniti na domaće IT kompanije. Beneficije namenjene strancima dati domaćim firmama kao šansu da nam se to svima isplati. Siguran sam da svi zainteresovani pojedinačno već razmišlja u ovom pravcu samo je potreban širi i jasan dogovor. Najgori scenario je teže zamislito od ovoga kako je sada.

Нема коментара:

Постави коментар

Братоубилачки мир

Нема тог великог рата док се Срби не лате оружја и међусобно не поубијају. Једино добро у тој погибли je  што је један део увек победник.  М...